Dragi moji Nazorovci!
Ne znam jeste li do upisa u gimnaziju već stekli neka iskustva ili saznanja o radu školskih psihologa, a ako i jeste, vjerujem da se po njima jako međusobno razlikujete.
Jednako tako, i mi školski psiholozi se razlikujemo po svom znanju, iskustvu, motivaciji, načinu rada, osobnom stilu te ljubavi prema svom poslu.
Godinama sam se trudila i, zahvaljujući odličnoj suradnji s kolegama, uspjela postići da moj ured nipošto ne bude mjesto na koje se dolazi po kazni. Podsjećam, originalna zamisao je da školski psiholog bude stručni suradnik.
Dakle, psiholog nije osoba:
- koja je zadužena za držanje prodika učenicima koji ne uče, puno izostaju ili su nemirni na satu
- kod koje idu samo oni koji imaju nerješive probleme
- kod koje je sramota ići na razgovor jer time, kao, otkrivaš svoje slabe strane te priznaješ kako ne uspijevaš sam riješiti probleme
- kod koje idu “ludi”, …
Psiholog je osoba koja je tu kako bi vam pokušala pomoći ako:
- mislite da se niste najbolje snašli u novom društvu
- škola za vas predstavlja pretežak teret
- teško pronalazite razloge za dobro raspoloženje
- doživljavate veliku životnu promjenu (razvod roditelja, preseljenje, smrt bliske osobe, prekid ljubavne veze, …)
- imate ružno iskustvo koje biste nekome povjerili da vam bude lakše
- imate učestale tjelesne smetnje poput glavobolje, želučanih tegoba, problema sa spavanjem i sl.
- želite imati bolju sliku o sebi ili se želite bolje upoznati…